Strigoi je demon rumunskog predanja.
Oživljeni leš koji otima krv i životnu snagu. Predanje ga smešta u vampirske panike Karpata.
Strigoi je nemrtvi krvopija Rumunije i narodno jezgro zapadne predstave o vampirima. Kao oživljeni leš vraća se u svoju porodicu i otima krv i životnu snagu ljudima i stoci.
On je pozadina istorijskih vampirskih panika iz 18. veka, koje su termin vampir prvi put uvele u zapadnoevropsku upotrebu. Verovanje je rašireno u Rumuniji, Moldaviji i karpatsko-balkanskom prostoru, dobro dokumentovano zahvaljujući Agnes Murgoci i Polu Barberu (Paul Barber).
Sa Morojem (Moroi), svojim smrtnim parnjakom, čini rumunski osnovni par predstave o vampirima: besmrtni leš s jedne strane, smrtni duh s druge.
Tip: Oživljeni leš, jezgro rumunske predstave o vampirima
Poreklo: Rumunsko narodno verovanje o zlom, nemirnom mrtvacu
Tekstovi: dobro potvrđeno kod Murgoci (1926) i Barbera (1988)
Period: rumunsko predanje, sistematski dokumentovano od 19. i početka 20. veka
Izgled: leš sličan živom čoveku, netruo, delimično sposoban za promenu oblika
Rumunsko predanje o Strigoiju sistematski se dokumentuje tek od 19. i početka 20. veka, mada su vampirske panike na kojima se ono temelji dokazane već u 18. veku.
Rumunija, Moldavija i karpatsko-balkanski prostor: ovde je verovanje u Strigoija istorijski i etnografski najgušće zabeleženo.
Dobra: esej Agnes Murgoci iz 1926. i studija Pola Barbera (Paul Barber) iz 1988. smatraju se ključnim izvorima, uz savremene izveštaje o vampirskim panikama.
Rumunski: Naziv je povezan sa glagolom a striga, vikati, verovatno preko latinskog striga ili strix, noćna vештица ili noćna sova. Razlikuju se strigoi viu, živi Strigoi, i strigoi mort, mrtvi Strigoi, koji se smatra pravim, opasnijim tipom.
Izgled
Strigoi spolja podseća na pokojnika, netruo je, a pri ekshumaciji se ponekad zapaža krv u ustima, što se tumačilo kao dokaz. Može uzimati životinjski oblik, postati nevidljiv i menjati veličinu, tako da kroz ključaonicu ulazi u kuću.
Dejstvo
Strigoi otima krv i životnu snagu porodice, susedа i stoke; oduzima mleko kravama i dojiljama i donosi postepeno umiranje jednog za drugim. Aktivan je noću, a danju je letargičan i vaploćuje zlog mrtvaca koji ne nalazi mir.
Najvažniji aspekti rumunskog krvopije na jednom mestu.
Jezgro rumunske predstave o vampirima i pozadina istorijskih vampirskih panika iz 18. veka.
Prvo sopstvena porodica, zatim susedi i stoka, kojima oduzima krv i životnu snagu.
Leš sličan živom čoveku, netruo, koji može uzeti životinjski oblik i menjati veličinu.
Otimanje krvi i životne snage, oduzimanje mleka kravama i majkama, postepeno umiranje u porodici.
Ekshumacija, propinjanje kolcem kroz srce, odsecanje glave i spaljivanje srca, kao i beli luk i pravilna sahrana.
Moroi, njegov smrtni parnjak, i Pricolici, njegova vukodlačka varijanta, uz grčkog Vrikolakasa (Vrykolakas).
Ime Strigoi povezano je sa rumunskim glagolom a striga, vikati, verovatno preko latinskog striga ili strix, noćna veštica ili noćna sova. Predanje razlikuje dva osnovna tipa: strigoi viu, živog Strigoija, čoveka ili čarobnjaka čija duša luta već za života i krade prinos žetve i mleka, i strigoi mort, mrtvog Strigoija, koji ustaje iz groba, vraća se u svoju porodicu i slabi ukućane sve dok ne umru.
Verovanje u Strigoija stoji u pozadini dokumentovanih balkanskih vampirskih panika iz 18. veka. Ključni slučajevi su Petar Blagojević u Kisiljevu 1725. godine, čiji izveštaj sadrži prvu štampanu upotrebu reči Vampyri na zapadu, i Arnold Paole u Medveđi oko 1732. godine, čiji je slučaj istraživala formalna vojno-medicinska komisija.
Strigoi je jezgro zapadne predstave o vampirima. Esej Emily Gerard Transylvanian Superstitions iz 1885. godine pominje Strigoija, Pricolicija i Vrkolaka i pružio je Bramu Stokeru (Bram Stoker) građu za Dracula iz 1897. godine. Danas je Strigoi centralna figura vampirske popkulture, u filmovima, serijama i igrama uloga.
Religiološki, Strigoi je uzoran primer rumunske suprotnosti dobrog i zlog mrtvaca: dobar mrtvac neometano prelazi na drugu stranu, dok zli ne nalazi mir i vraća se. Vampirske panike iz 18. veka smatraju se, sa stanovišta istorije religije i medicine, slučajem u kojem su se susreli narodno verovanje, pravoslavne zagrobne predstave, iskustvo epidemija i pogrešno protumačeni fenomeni raspadanja; Pol Barber (Paul Barber) fiziološki objašnjava dokaze sa ekshumacija.
Као поуздано потврђене праксе бележе се ексхумација и набијање на колац кроз срце, у Србији глогом, у Русији јасиковим дрветом, уз то одсецање главе, вађење и спаљивање срца, као и спаљивање целог леша. Бели лук стављан је покојнику у уста, нос и уши и важи за класично средство против нежитог крвопије. Превентивно су помагали правилно сахрањивање и расипање семенки горушице и дивље руже, као и трновито заштитно дрво као глог, чему припада и сродна оскоруша. И света вода као освештани знак спада у хришћанску одбрану од немирног покојника.
Стригои заједно са мороем чине румунски основни пар бесмртног и смртног типа, а сродан је и приколичу, својој вукодлачкој варијанти. Изван Румуније му одговарају грчки врколак (Vrykolakas), пољски упиор (Upiór) и јужнословенски вукодлак; даље паралеле су германски Nachzehrer и северни Gjenganger.
Која је разлика између strigoi viu и strigoi mort?
Strigoi viu је жив човек или чаробњак чија душа лута већ за живота; strigoi mort је оживели леш из гроба и сматра се опаснијим типом.
Да ли је стригои историјски потврђен?
Само веровање јесте: вампирске панике око Петра Благојевића 1725. у Кисиљеву и Арнолда Полa (Arnold Paole) око 1732. у Медвеђи документоване су и звонично истражене.
Како се човек штити од стригоја?
Набијањем на колац од глога или јасике, одсецањем главе, спаљивањем срца, белим луком и, пре свега, правилним сахрањивањем.
Препоручене унутрашње везе:
Остала стандардна дела у списку литературе.
Као румунски вампир par excellence, стригои остаје мерило по коме се процењују оживели мртваци и крвопије других култура: од живог strigoi viu до страшног strigoi mort, он представља злог покојника који не налази мир.
Против његовог дејства предање различитих култура наводи следећа заштитна средства:
Упоредите на Шкали заштите →Препоручена заштитна средства
Најједноставније заштитно средство из ове колекције: 41 слој правог злата 999, платине, сребра и силицијума, израђен у Рули (Ruhla)/Тирингији. Није потребно активирати, није везан за одређену особу и делује у кругу од отприлике 50 метара, чак и када се не носи.
Сродна бића

Ya-o-gah, медвед као северни ветар Сенека племена. Порекло, његов ледени дах и религиолошко тумач...

Дивата, добродушна божанства природе и шуме на Филипинима. Порекло из санскрита devata, дрво бале...

Papatūānuku је Мајка Земља Маора. Религиолошко тумачење мита, космологије и обредног поштовања уз...

Mari, centralna planinska boginja baskijske mitologije i Dama od Anbota. Poreklo, njena moć nad v...

Амихан, северноисточни монсун Филипина и прадавна птица стварања. Порекло, савремена улога у ства...

Богови индигених народа Северне Америке: Вакан Танка (Лакота), Манитоу (Алгонкин), Аванавилона (З...