iWell Guard

Gabriel, bog jevrejske tradicije

Gabriel je arhanđeoska figura jevrejske tradicije, glasnik božanskih poruka i akter u eshatološkim prizorima. Njegov religiološki značaj leži u posredovanju između neba i zemlje, u otkrivanju Božje volje i u utemeljenju jevrejskog kanona angelologije.

Svetlosno bićeIslamArhanđeo

Садржај

Gavrilo – bogovi iz judaističke tradicije, istorijsko-ilustrativno

Gabriel

Gabriel se javlja kao Božji glasnik i posrednik božanske volje. Njegove osobine obuhvataju snagu, istinu i neposrednu blizinu Božjem tronu. Središnji mitovi su: Danilova viđenja (Dan 8, 9), gde Gabriel otkriva eshatološka vremena; navještenje Jovana Krstitelja (Lk 1:11, 20, samo u hrišćanstvu); i kabalističko-mistične uloge u Henohovoj literaturi i tradicijama Zohara.

Kratak profil: Gabriel

Gabriel potiče iz biblijskih primarnih izvora: Knjiga Danilova (8:16, 9:21) i apokrifnih spisa (Henoh 1-2, Tovija 3:17). Okvirno se pripisuje helenističkom periodu (2. 1. vek pre nove ere).

Jevrejska istraživanja dokumentuju Gabriela kod Šolema (Judaica, mistika), Bitenharda (Angelologija), Hjuza (Dictionary of Islam, komparativni pregled) i Meklauda (jevrejsko-islamske paralele). Stanje istraživanja pokazuje Gabriela kao arhetipskog arhanđela Bliskog istoka.

Контекст

Раздобље текстова

Od viđenja u Knjizi Danilovoj do današnjih dana može se pratiti Gabrielov put kroz izvore: preko Jevanđelja po Luki, islamskog predanja i hrišćanske ikonografije Navještenja. Do danas se poštuje, na primer na praznik arhanđela u katoličkoj crkvi 29. septembra ili prizivanjem kao zaštitnika glasnika i prenosilaca vesti. Suština njegove slike, anđela koji donosi Božju reč, ostala je pri tom nepromenjena.

Простор распрострањености

Gabriel nije bio ograničen na određenu oblast ili lokaciju, već je bio univerzalno poznat i poštovan, ili sa poštovanjem strahovan, u celom jevrejskom svetu. Bilo u velikim urbanim centrima ili u perifernim ruralnim oblastima, bilo među društvenom elitom ili običnim narodom, duhovni i kulturni značaj ove entitetske figure bio je dosledno prepoznat i univerzalan.

Gabriel spada u malobrojne anđele koji se po imenu pominju i poštuju u judaizmu, hrišćanstvu i islamu. Ovo rasprostiranje kroz tri religije objašnjava se zajedničkim pozivanjem na biblijsko predanje: Knjiga Danilova dala je anđelu njegovo ime i službu, a Jevanđelje po Luki i Kuran preuzeli su oboje. Tako je nastala slika božanskog glasnika, jedinstvena preko jezičkih i kulturnih granica.

Стање извора

Primarni izvori su Knjiga Danilova (8:16, 9:21, hebrejski, 164. pre nove ere), 1. Henoh 9:3; 10:9, 10; 20:5 (hebrejski, 150. pre nove ere), Tovija 3:17; 5:4 (grčki, 2. vek pre nove ere), kao i kabalistički materijal (Sefer ha-Bahir, 12. vek; Zohar, 13. vek).

Sekundarno su Gabrielov lik kao središte jevrejskog sistema arhanđela analizirali Šolem (mistika i učenje o anđelima), Bitenhard (Hrišćanska anđeoska mistika, 1949), Hans Karpe (Ésotérisme et Cabale, francuski) i zbornik dijaloga Meklauda (Judeo-Islamic Angelology, 2002).

Име

Gabriel se u različitim izvorima i umetničkim tradicijama prikazuje uz određene ponavljajuće ikonografske elemente koji ostaju relativno konstantni tokom decenija i kroz različite geografske prostore. Ovi elementi nisu čisto ukrasni ili nasumično izabrani, već su duboko simbolički kodirani i nose veliki značaj.

U hrišćanskoj umetnosti Gabriel se prepoznaje po ustaljenim obeležjima: ljiljan u ruci kao znak Marijine čistote, često glasnički štap ili traka sa rečima pozdrava iz Luke 1, uz to podignuti ili upozoravajući gest pozdrava. Ovaj likovni jezik bio je za posmatrače čitljiv kao tekst. Ko je poznavao prizor Navještenja, odmah je prepoznavao: ovde Božji glasnik govori Mariji. Svaki detalj, od stava anđela do boje njegove odore, sledio je ikonografske obrasce koje su slikari prenosili vekovima.

Карактеристике

Gabriel je bio centralna figura u religijskoj praksi, svakodnevnim ritualima i uobičajenom razumevanju jevrejstva. Ljudi su se u kritičnim ili posebnim životnim situacijama ili u određenim ritualnim godišnjim dobima obraćali ovom entitetu, kroz strukturisane, često obimne rituale, molitve ili žrtvene prinose.

Tumačenje Gabrielovih mesta u tekstu sledilo je čvrsta pravila: u judaizmu su učeni tumači Pisma objašnjavali Danilova viđenja metodama rabinske egzegeze, a u crkvama su teolozi i propovednici izlagali prizor Navještenja iz Luke 1 prema crkvenoj tradiciji tumačenja. Ko je govorio o anđelu, nije to činio prema sopstvenom nahođenju, već u okviru školovanog tumačenja Pisma.

Činjenica da se Gabriel javlja kao glasnik od Knjige Danilove preko Jevanđelja po Luki sve do islama pokazuje koliko je čvrsto njegova funkcija bila ukorenjena u sve tri religije. Njegove uloge razlikuju se prema kontekstu: u Knjizi Danilovoj tumači viđenja i najavljuje buduće događaje, u Jevanđelju po Luki prenosi Mariji vest o rođenju Isusa, u islamu se smatra prenosiocem otkrivenja proroku Muhamedu.

Karta: Gabriel

Karta osvetljava Gabriela kroz šest dimenzija: njegovo geografsko-kulturno poreklo u Judeji i mediteranskoj antici, njegovu ciljnu publiku u pobožnim vernicima i misticima, ikonografske odlike arhanđelske ikonografije, njegovu funkcionalnu ulogu Božjeg glasnika, poređenja sa arhanđelima drugih kultura i njegov mistični status u jevrejskoj ezoteriji.

Порекло

Гаврило се први пут појављује у Књизи пророка Данила, настaлој у хеленистичкo доба Јудеје (164. п. н. е., период Селеукида).

Географско порекло везано је за Јерусалим и Јудеју; теолошки оквир развио се у периоду вавилонског изгнанства (6.–5. век п. н. е.) уз нову систематику анђела. Књига пророка Данила написана је у Вавилону, што обликује Гавриловo представљање као космичкoг посредника у хеленистичкoј анђелологији.

Delokrug dejstva

Гаврило се обраћао пре свега побожним Јеврejима и мистицима као гарант Божје воље. Друштвену циљну групу чине свештеници, пророци, свеци и касније кабалисти. Прилике за његово призивање су тренуци откривења, кризна времена (изгнанство, угнетавање), празници (Пурим, Ханука, у којима Гавриловa моћ делује митолошки) и лична духовна потрага. Призивање се одвија кроз молитву и мистичну контемплацију.

Изгледa

Gabriel ikonografski: muška prilika sa krilima, mačem ili štapom, aureolom svetlosti (oreol), ponekad ljiljanom kao simbolom (kasnije preuzet u hrišćanstvu). Njegovi atributi su koplje, svitak (Objava) i vaga (Sud). U jevrejsko-mističkoj umetnosti: bela odežda, šest krila, bliskost sa Šehinom (prisustvom Božjim). Uobičajen prikaz prati kasne opise iz Talmuda i Kabale.

Функција
Делокруг:

Гаврило је у хришћанско-јеврejском и исламскoм контексту арханђео чија је основна функција преношење божанских порука.

Заштита

Гаврило се сматрао добрим, спасоносним бићем. Праксе призивања обухватале су молитве за мудрост, откривење и заштиту од демона. У Кабали су се практиковале медитације усмерене на Гаврила (јихудим, мистичка сјединjeња) ради канализовања небеске моћи. Поштовање према Гаврилу манифестовало се кроз стрaхопоштовање, захтеве за чистотом, ритуалну очишћeње и пост пре покушаја мистичкoг контакта.

Упоредиво

Упоредиве фигуре: Рагуило (арханђео хармоније, Кабала), Михаило (ратни вођа, победник над демонима), Уриило (ватрени анђео, суд), Метатрон (престони анђео Кабале). Изван јудаизма: исламски Џибрил (идентичан с Гаврилом, Куран, сура 2:97), хришћански Гаврило (Лк 1, Благовести), зороастријски Јазати (небески посредници).

Одбрана у свакодневном животу

Štovanje i liturgijsko sećanje

Gabriel se u hrišćanskim crkvama slavi na praznik Sv. Mihaila (29. septembar) ili na Gabrijelov dan.

Blagovesti Mariji i njihovo ponavljanje

Liturgijske prakse (naročito u istočnom hrišćanstvu i katoličkoj pobožnosti) svakodnevno se sećaju Blagovesti.

Zaštitni amuleti i znaci milosti

Ljiljan (iz renesansne ikonografije) predstavlja Gabrielov cvetni simbol.

Гаврило, паралеле у другим културама

Jevrejska tradicija: Gabriel je centralna figura. Paralele su Mihael (anđeo rata), Uriel (vatreni sudija), Raguel (pravda), Cafkiel (kontemplacija, Kabala). Sva četiri anđela su u Talmudu i Kabali ustanovljena kao tetrad arhanđela (Šolem). Gabrielova uloga anđela objave kanonski je potvrđena u Knjizi Enoha 1:9, kanonski tekst.

Grčko-rimski svet: U antici ne postoje neposredni jevrejski anđeli. Dalja srodnost postoji sa grčkim glasnicima bogova poput Hermesa ili Iride (glasnice bogova), kao i sa demonskim daimonima iz Hesiodove tradicije. Zajednička im je uloga posrednika-glasnika.

Mesopotamija: Mesopotamski pandan: Nabu (pisar Marduka, objava), Šamaš (bog sunca, pravda). Ulogu posrednika između bogova i ljudi Gabriel deli sa Nabuom. Akadski spiskovi demona (Enuma eliš) pokazuju slične hijerarhije.

Indija/Azija: Neposrednih paralela nema. Dalje srodni su Indrini glasnici (hinduistička mitologija), bodisatve kao posrednici objave (budizam) ili apsare kao nebeske glasnice (sanskritska književnost). Zajednička im je funkcija kosmičkog posredovanja.

Гаврило код Данила: први наступи

Гаврило је први анђео хебрејске Библије који носи лично име. Он се појављује у Књизи пророка Данила, спису који је у данашњем облику настао у хеленистичком периоду, у другом веку пре нове ере.

У Данилу 8 Гаврило добија задатак да пророку Данилу протумачи виђење овна и јарца. У Данилу 9 он се враћа да Данилу објасни познато пророчанство о седамдесет седмица година.

Већ у овим раним појавама показује се Гаврилова карактеристична улога. Он је анђео тумачења и поруке. Не доноси првенствено казну или рат, како то наговештава Михаило, него разумевање.

Он човеку објашњава оно што овај сам од себе не може да схвати. Упадљиво је да Данило, при виђењу Гаврила, пада на земљу у страху, што наглашава надчовечанску природу анђеловог изгледа.

Наука у Књизи пророка Данила види важан корак у развоју јеврејске анђелологије. Овде се анђели по први пут индивидуализују, добијају имена и одређене задатке. Гаврило и Михаило чине у Данилу срж развијајуће се представе о именованим, високорангираним анђелима.

Овај развој се наставља у апокалиптичкој књижевности наредних векова и чини основу за каснију јеврејску, хришћанску и исламску анђелологију.

Благовести Марији и Захарији

U hrišćanstvu Gabriel dobija najveći značaj kroz Jevanđelje po Luki. U prvom poglavlju Gabriel se pojavljuje dva puta. Prvo se javlja svešteniku Zahariji u hramu i najavljuje mu rođenje Jovana, koji će kasnije postati Jovan Krstitelj.

Pošto Zaharija sumnja, ostaje nem sve do rođenja deteta. Gabriel se pritom izričito predstavlja rečima da je onaj koji stoji pred Bogom.

Nešto kasnije Gabriel se javlja mladoj Mariji u Nazaretu i najavljuje joj rođenje Isusa. Ova scena, Blagovesti, postala je jedna od najznačajnijih pojava anđela u čitavoj hrišćanskoj tradiciji.

Pozdrav kojim Gabriel oslovljava Mariju ušao je u hrišćansku liturgiju i u molitvu Zdravo Marijo. U likovnoj umetnosti srednjeg veka i renesanse Blagovesti spadaju među najčešće prikazivane motive uopšte.

Upadljiva je kontinuiranost od Danila do Jevanđelja po Luki. U oba slučaja Gabriel je anđeo koji najavljuje i tumači značajnu budućnost. Luka svesno nastavlja na tradiciju iz Knjige Danilove. Gabriel nije slučajno izabrani glasnik, već anđeo najave spasenja, već ustanovljen u jevrejskom predanju.

Hrišćanska ikonografija ga je zato trajno opremila atributima poruke, ljiljanom kao znakom Marijine čistote, trakom sa natpisom ili štapom.

Џибрил и пренос Курана

У исламу је Гаврило, познат под именом Џибрил, најважнији анђео уопште. Он је анђео откровења, преко кога је, по исламском учењу, Куран пренесен пророку Мухамеду.

Исламска традиција везује за Џибрила почетак откровења у пећини Хира, где се он први пут указао Мухамеду и позвао га да рецитује.

Џибрил се у Курану на неколико места помиње по имену, на пример у 2. и 66. сури. Чешће се појављује под описима као поуздани дух или свети дух, при чему се свети дух у исламском схватању идентификује са Џибрилом, а не означава, као у хришћанству, засебну божанску личност.

Исламска традиција Џибрилу приписује, поред преноса Курана, и друге задатке, на пример пратњу Мухамеда на ноћном путовању и узнесењу.

У поређењу три религије уочава се изразита постојаност. У јеврејској, хришћанској и исламској традицији Гаврило је редом анђео који доноси централну божанску поруку. У Данилу тумачи виђење, код Луке наговештава пресудна рођења, у исламу преноси целокупно откровење.

Ова трајна функција гласника и посредника чини Гаврила једном од ретких личности које у свим трима аврамским религијама играју истакнуту и у суштини сродну улогу. У хијерархији анђела он најчешће стоји на најистакнутијем месту, често помињан заједно са Михаилом.

Даље везе

Извори и литература

  • David Mach: Archangels in the Bible. Biblical Archaeology Review, 1997.

Препоручена заштитна средства

iWell Guard

Најједноставније заштитно средство из ове колекције: 41 слој правог злата 999, платине, сребра и силицијума, израђен у Рули (Ruhla)/Тирингији. Није потребно активирати, није везан за одређену особу и делује у кругу од отприлике 50 метара, чак и када се не носи.

Преглед свих заштитних средства →