Vrhovno božanstvo stvaranja u hinduizmu, tvorac svemira i Veda, sastavni dio Trimurtija. Brahma se nalazi u središtu hinduističke kozmologije kao izvor svih stvari.
On utjelovljuje samo načelo stvaranja, ne kao osobni tvorac u zapadnom smislu, već kao očitovanje neosobnog Brahmana, apsolutnog svjetskog načela. Njegova uloga temeljno se razlikuje od uloge Vishnua, čuvara, i Shive, razoritelja i obnovitelja.
Tip: vrhovno božanstvo, bog stvoritelj, očitovanje Brahmana
Panteon: hinduizam (Trimurti)
Funkcija: stvaranje svemira, otkrivenje Veda, kozmički poredak
Glavni atributi: četiri glave, četiri ruke, labud kao jahaća životinja, knjige Veda, lotos
Glavna kultna mjesta: Pushkar (Rajasthan), Saraswati-hramovi
Srodna božanstva: Vishnu (čuvar), Shiva (razoritelj/obnovitelj), Saraswati (supruga, mudrost/muzika)
Predaja o Brahmi seže od Rigvede (oko 1500-1200. pr. Kr.) do Purana (oko 300. pr. Kr. do 900. poslije Kr.). U Rigvedi se najprije javlja neosobni pojam Brahmana (neutrum: svjetsko načelo).
Tek u kasnijim vedskim tekstovima (Upanišadama, Brahmanama) Brahman se shvaća kao osoba, i iz tog apstraktnog načela razvija se lik boga stvoritelja Brahme (muški rod). Purane, posebice Brahma Purana, Brahmaanda Purana i Markandeya Purana, donose najdetaljnije podatke o njegovu izgledu, djelima i štovanju.
Mitološko određenje
Brahma, bog stvoritelj, jedan je od najstarijih pojmova hinduizma, s korijenima u vedskom Brahmanu (apsolutno načelo). Iako je zamišljen kao prva osoba Trimurtija, Brahmino aktivno štovanje paradoksalno je rijetko. Njegova teologija naglašava vedski koncept stvaranja kao ciklički proces: Brahma stvara, Vishnu čuva, Shiva razara, u beskonačnom ponavljanju.
Štovan je na cijelom indijskom potkontinentu od vedskog doba do danas, s posebnim težištem u sjevernoj Indiji (Rajasthan, Uttar Pradesh, dolina Ganga). Širenjem hinduizma u jugoistočnu Aziju (Kambodža, Tajland, Bali) Brahma dolazi i u te regije, no tamo često ostaje u sjeni Vishnua i Shive.
Najznačajnije kultno mjesto je Brahmin hram u Pushkaru (Rajasthan), jedno od rijetkih mjesta gdje je Brahma u središtu štovanja.
Jezgra potječe iz Rigvede, Yajurvede, Upanišada (posebice Brahma Upanišade i Mundaka Upanišade) i Manusmriti (Manuovog zakonika, oko 200. pr. Kr. do 200. poslije Kr.).
Narativna razrada nalazi se u Puranama, Mahabharati i Ramayani. Kasniji komentari filozofa advaita-vedante, poput Adi Shankare (oko 788.-820. poslije Kr.), ističu prvenstveno neosobnog Brahmana i objašnjavaju Brahmu (osobu) kao stvoritelja na lotosu u okviru kozmičke igre (Lila).
Sanskrt: ब्रह्मा (Brahma, muški rod, stvoritelj), za razliku od ब्रह्मन् (Brahman, neutrum, svjetsko načelo) i ब्राह्मण (Brahman/svećenik, brahman kao pripadnik svećeničkog staleža). Nadimci: Hiranyagarbha (rođen u zlatnom jajetu), Lokadhyaksha (gospodar svjetova), Chaturmukha (četverolik), Vedavahana (nositelj Veda), Srashtri (stvoritelj).
Vedski prooblik: Brahman kao neosobno svjetsko načelo; hipostaza u Brahmu (osobu) zbiva se od kasnovedskog do puranskog razdoblja. Srodni pojmovi: Brahma-sutre (aforistička tumačenja Brahmana u filozofiji), brahmi pismo (pismo).
Izgled
Brahma se u hinduističkoj ikonografiji dosljedno prikazuje s četiri glave koje gledaju u četiri strane svijeta, simbol njegove sveznajnosti i povezanosti sa četiri strane svijeta, ali i s četiri Vede. Svaka glava nosi bradu i često crvenu ili zlatnu boju kože.
Sjedi na ružičastom lotosu (simbol čistoće i razvoja), a jaše na labudu (Hamsa), nositeljici njegove mudrosti i moći razlučivanja.
Njegove četiri ruke drže različite atribute: u jednoj ruci Vede (knjige ili svitke), u drugoj molitvenu brojanicu (mala), u trećoj vrč vode (kamandalu) i ponekad lotos. Njegova odjeća je najčešće bijela ili crvena, što simbolizira čistoću, odnosno stvaralaštvo.
Priroda i djelovanje
Brahma nije Vječni ili Neuništivi, tu ulogu ima sam Brahman. Brahma je prije svega vremenski ograničen izvršitelj kosmičkih funkcija: u svakom kosmičkom ciklusu (kalpa) stvara svemir iz kosmičkog jajeta (Hiranyagarbha), oblikuje Vede i vodi prostor i vrijeme.
Nakon jedne Brahmine eone (oko 4,32 milijarde ljudskih godina) svemir se raspada, a Brahma se sam vraća u Brahman, samo da bi se u novom ciklusu ponovno rodio.
To Brahmu radikalno razlikuje od monoteističkog zapadnog stvoritelja: umjesto da bude svemoguć, on je akter unutar vječne, cikličke kozmologije. Njegovo djelovanje slijedi kosmičke zakone, a ne proizvoljnu volju.
Izgled i simbolika
Brahma se prikazuje s četiri glave, četiri ruke i crvenkastom ili zlatnom bojom kože, svaka glava izgovara jednu od četiri Vede. Nosi molitvenu brojanicu, vrč vode, vedski tekst i ponekad žezlo. Labud mu je jahaća životinja i nositelj znanja. Njegova crvena boja naglašava aktivno i stvaralačko.
Najvažniji aspekti Brahme na jedan pogled. Tablica sažima podrijetlo, funkciju, izgled, štovanje, simbole i paralele.
Rođen je iz kosmičkog jajeta (Hiranyagarbha) ili je izronio iz samog Brahmana (puranske varijante). U nekim pripovijestima je sin Šive i Šakti, u drugima izravno proistječe iz Brahmana. Njegovo postojanje je kozmičko-ciklično, a ne vječno; u svakoj Brahminoj eoni nastaje iznova i na kraju se vraća u neočitovano.
Stvoritelj vidljivog svemira, tumač i širitelj četiri Vede, posrednik između apsolutnog Brahmana i očitovanog svijeta. On uspostavlja kosmičke zakone, stvara prostor, vrijeme, elemente i sva živa bića, bogove, ljude, životinje. Njegova stvaralačka snaga ipak nije proizvoljna: vezana je za kosmički karmu i vječne zakone prirode.
Četiri glave, četiri ruke, bijela ili crvenkasta brada, lotos kao prijevozno sredstvo i labud. U jednoj ruci Vede u obliku knjiga ili svitaka, u drugoj mala (molitvena brojanica), u trećoj vrč vode (kamandalu), u četvrtoj lotos ili žezlo. Sjedi na ružičastom lotosu, često u pratnji labuda (Hamsa).
Danas je manje rašireno nego štovanje Višnua i Šive, a taj fenomen vjernici objašnjavaju legendom: mladi Brahma zaljubio se u vlastitu kćer Saraswati te je zato bio proklet i otad ga se jedva štuje.
Glavno mjesto kulta je Brahmin hram u Pushkaru (Rajasthan), važno hodočasničko mjesto s godišnjim svetkovinama (Kartik Purnima u listopadu/studenom). Daljna svetišta nalaze se u hramovima Saraswati, jer Saraswati (Bramhani, njegova supruga) utjelovljuje mudrost i glazbu. Tradicionalne žrtve su cvijeće, mlijeko i biljni prinosi.
Vede (Rigveda, Yajurveda, Samaveda, Atharvaveda), često prikazane kao četiri svitka ili knjige. Lotos (čistoća, postanak), labud (moć razlučivanja, mudrost), molitvena brojanica (meditacija, ciklično vrijeme), vrč vode (podrijetlo, plodnost), kruna ili dijadem (kosmički autoritet).
Brahma danas u živoj hinduističkoj praksi zauzima skromnije mjesto od Vishnua (s njegovim avatarima Krišnom i Ramom) ili Shive (razoritelja i obnovitelja).
To je povezano s filozofskim pomacima: srednjovjekovni pokret bhakti usmjerio se na emocionalnu ljubav prema Vishnuu ili Shivi, dok Brahma kao kozmički tvorac pripada prije domeni apstraktne meditacije i filozofije.
U svakodnevnom životu hindusi se Brahmi mole prije u trenucima duhovnog mira ili učenja, na primjer u školama ili pri ritualima vezanima za otvaranje novog poduzeća ili osnivanje.
Njegova zaštitnička funkcija odnosi se na umjetnička i intelektualna nastojanja. Na njegovu glavnom blagdanu, Brahma Jayanti (u travnju), hramovi se ukrašavaju cvijećem i svjetiljkama, a hodočasnici posjećuju Pushkar radi ritualnog kupanja u svetim vodama.
Vedska i filozofska tradicija: Sam koncept Brahmana bezvremenski je i transcendentan, apstraktnija verzija “svjetske tvari” nego što je to Zeusova vladavina nebom. Razvoj od Brahmana (srednji rod) do Brahme (osoba) odražava filozofsko kompromisno rješenje: kako se Apsolut može manifestirati sam? Brahma je odgovor purana.
Mezopotamska tradicija: Anu (sumerski An, akadski Anu) kao najizvorniji nebeski bog, kasnije zamijenjen Mardukom (Babilon), koji preuzima stvoriteljsku funkciju. Slično Brahmi, Anu je svemoćan, ali nije aktivno-stvoriteljski u narativnom smislu; tek Marduk postaje demijurg poretka.
Egipatska tradicija: Amon-Ra, posebno štovan kao sveboga u amarnskom razdoblju. Amon je skrivena sila, Ra manifestacija, slično dihotomiji Brahman-Brahma. Ptah kao stvoritelj riječju i mišlju (u memfiskoj teologiji) s Brahmom deli povezanost s duhovnom silom iza materije.
Gnostička i neoplatonička filozofija: Demijurg u gnostičkoj misli kao stvoritelj svijeta, no često se ocjenjuje kritički, kao nesavršen ili zarobljen u materiji. Brahma se naprotiv shvaća metafizički neutralno: kao neophodna kozmička funkcija koja djeluje privremeno i ciklički, bez zla ili neznanja.
Najpoznatiji mitski prikaz Brahme pokazuje ga u trenutku stvaranja svijeta. U jednoj verziji rasprostranjenoj u puranama, bog Vishnu leži na svjetskoj zmiji Sheshi u kozmičkim praiskonskim vodama.
Iz njegova pupka izrasta lotos, a na tom lotosovom cvijetu javlja se Brahma, koji zatim razvija stvaranje. Taj prikaz, Brahma na lotosu iz Vishnuova pupka, jedan je od trajnih ikonografskih motiva hinduizma i istovremeno postavlja Brahmu ispod Vishnua.
Starija zamisao, prisutna u brahmanama i djelomično u upanišadama, nadovezuje se na lik stvoritelja Prajapatija, koji je uvelike izjednačen s Brahmom. Ovdje svijet nastaje putem žrtve, putem vrućine askeze (tapas) ili podjelom praiskonskog jajeta, brahmande, “Brahmina jajeta”.
U nekim pripovijestima Brahma stvara svijet tako što se sam podijeli ili tako što iz svojeg tijela i svojega duha stvara razna bića, među njima i “duhom rođene sinove”, od kojih potječu redovi mudraca.
Istraživanja ističu da te različite priče o stvaranju odražavaju različite slojeve i škole indijske religijske povijesti; nikada ne čine jedinstven sustav bez proturječja. Zajedničko im je to što Brahma utjelovljuje personificiranu stvoriteljsku funkciju, odnosno aspekt stvaranja unutar šireg kozmičkog kruga nastajanja i nestajanja.
Unatoč svojemu položaju stvoritelja, Brahma u današnjem hinduizmu gotovo nema vlastiti kult. Dok Vishnua i Shivu štuju velike struje s brojnim hramovima, hramovi posvećeni Brahmi vrlo su rijetki. Najpoznatiji je hram u Pushkaru u Rajasthanu. Taj upadljiv nesrazmjer u istraživanjima je izazvao razne pokušaje objašnjenja.
Nekoliko purana prenosi priče koje sadrže motiv prokletstva i trebaju objasniti zašto se Brahma ne štuje. U jednoj raširenoj priči Brahmu proklinje mudrac ili Shiva, jer je slagao ili se ponio nadmeno; u drugim inačicama na njega se ljuti njegova supruga.
Takve priče u povijesti religije ipak treba shvatiti prije kao naknadno opravdanje već postojeće činjenice, a ne kao njezin uzrok.
Vjerojatnije objašnjenje leži u razvoju hinduističke pobožnosti. S usponom velikih teističkih struja, vishnuizma i shivaizma, u kojima svako po jedno vrhovno božanstvo u sebi ujedinjuje sve funkcije, uključujući stvaranje, samostalni stvoriteljski bog izgubio je svoj kultski značaj.
Brahma je i dalje bio važan kao teološka i kozmološka figura, na primjer u učenju o svjetskim dobima i u trijadi s Vishnuom i Shivom, ali nije postao predmet široko rasprostranjene odanosti. Religijskopovijesno se time pokazuje da se teološki rang i stvarno kultsko štovanje u hinduizmu mogu razlikovati.
Jedna od najvažnijih funkcija Brahme u hinduističkoj kozmologiji jest njegova mjera vremena. Puranska predaja razvija stupnjevani sustav neizmjerno dugih razdoblja, koji je vezan uz Brahmin životni vijek.
Temeljne jedinice su četiri yuge, svjetska razdoblja, koje zajedno čine jedan mahayugu. Tisuću mahayuga čini jedan kalpu, koja odgovara jednom danu u Brahminom životu. Jedna se kalpa dijeli na četrnaest odsječaka, manvantara, od kojih svakim vlada jedan Manu, praotac čovječanstva.
Na kraju Brahmina dana slijedi noć jednake duljine, u kojoj stvoreni svijet počiva ili nestaje, da bi se sljedećeg jutra ponovno stvorio. Prema tom računanju Brahma sam živi stotinu takvih “godina”, nakon čega i on završava, a cijeli se ciklus započinje iznova.
Točni brojevi variraju među tekstovima, ali temeljno je načelo jedinstveno. Iz njega proizlazi ciklička, a ne linearna predodžba vremena, koja obuhvaća razdoblja od mnogo milijardi godina.
Znanstveno je ovaj sustav važan iz više razloga. On smješta stvaranje u beskonačan krug nastajanja i nestajanja, u kojem i sam bog stvoritelj podliježe prolaznosti. Time se relativizira značenje svakog pojedinog stvaranja svijeta.
I on čini okvir za naučavanje o sadašnjem razdoblju, kaliyugi, koje se smatra posljednjim i najgorim od četiri yuge. Brahmin životni vijek tako je manje predmet pobožnosti, a više okvir koji hinduističkom mišljenju o vremenu, prolaznosti i ponovnom vraćanju daje njegov oblik.
U klasičnoj hinduističkoj predaji Brahma se javlja kao bog stvoritelj Trimurti, kojemu se pripisuje stvaranje svijeta, dok ga Vishnu održava a Shiva razara.
Njegov profil boga stvoritelja razrađen je u Puranama i Brahmanama, ali u živom se kultu povukao pred Vishnuom i Shivom; aktivni Brahmini hramovi rijetki su, a najpoznatiji primjer je Pushkar u Rajasthanu.
Brahma je bog stvoritelj u hinduizmu i dio Trimurti (zajedno s Vishnuom, održavateljem, i Shivom, razoriteljem).
Tipično se prikazuje s četiri glave (kako bi mogao promatrati sve četiri strane svijeta) i četiri ruke, u kojima drži četiri Vede, lotosov cvijet, vrč vode i molitvenu brojanicu. Njegova supruga je Saraswati, božica mudrosti i umjetnosti. Njegova jahaća životinja je labud ili divlja guska.
Unatoč njegovoj središnjoj kozmološkoj ulozi, u Indiji postoji praktički samo jedan veliki Brahmin hram: Pushkar u Rajasthanu. Nekoliko mitova to objašnjava: prema jednom, Brahmina supruga Saraswati ga je prokleo nakon svađe.
Prema drugom, Brahma je lagao pred Shivom i bio proklet da ne bude obožavan. Teološki važnije je da Brahma svoju funkciju (stvaranje) obavlja jednom po svjetskom vijeku, nakon čega je njegov posao završen. Vishnu i Shiva su neprekidno aktivni i zato su u središtu kulta.
Protiv njegova djelovanja predaja kroz kulture navodi ova zaštitna sredstva:
Usporedite u alatu Schutz-Kompass →Preporučena zaštitna sredstva
Najjednostavnije zaštitno sredstvo u ovoj zbirci: 41 slojeva pravog zlata 999, platine, srebra i silicija, izrađeno u Ruhli/Tirinška. Ne treba se aktivirati, nije vezano za osobu i djeluje u krugu od oko 50 metara, čak i kad se ne nosi.
Srodna bića

Penghou, kineski duh drveta koji nastanjuje drvo starih kamforovaca. Podrijetlo u klasičnim tekst...

Qailertetang je duh vremena, pratiteljica Sedne i čuvarica životinja kod Inuita s Baffinovog otok...

Brahmarakshasa, moćni duh brahmana u Indiji. Podrijetlo, dvojna priroda s rogovima i pramenom kos...

Gashadokuro, japanski velikan-kostur sastavljen od kostiju umrlih od gladi. Podrijetlo kao modern...

Cheonggak-gwishin, duh neoženjenog muškarca u Koreji. Podrijetlo, jad han, posthumno duhovno vjen...

Shanxiao, jednonogi demon planinskih šuma Kine. Podrijetlo u klasičnim tekstovima, kradljivac sol...