Yoruba, više od 40 milijuna ljudi, uglavnom u jugozapadnoj Nigeriji te u Beninu i Togu, čuvaju kroz kult orisha jednu od najutjecajnijih religija Zapadne Afrike. Njihov sustav proricanja Ifa UNESCO je 2005. proglasio remek-djelom usmene i nematerijalne baštine čovječanstva. Sveti grad Ile-Ife, svećenici babalawo Ifa proricanja i kult predačkih maski Egungun i danas čine živu religijsku praksu koja je transatlantskom trgovinom robovima dospjela i na Kubu, u Brazil te u velike dijelove Amerike.
Yoruba panteon orisha usko je povezan s prirodom, precima i silama svakodnevice. Ovaj profil predstavlja yoruba bogove i njihov kult kao religijsku praksu koja je duboko povezana s prirodom i precima.
Zapadnoafrički orisha-kult čini okosnicu tradicionalne religije Yoruba naroda.
Yoruba orishe dijele se, prema usmenoj predaji koja se teško može do kraja obuhvatiti, na mnoštvo božanstava okupljenih oko vrhovnog bića Olodumare, od božica mora poput Yemoje, preko bogova groma poput Shanga, sve do predaka Egungun kulta. Još i danas štuju ih u Nigeriji i u američkoj dijaspori.
Yoruba govore jezikom yoruba, jezikom niger-kongoanske porodice i najgovorenijim materinskim jezikom te jezične porodice. Njihovo osnovno naseljeno područje, često nazivano Yorubaland, nalazi se u jugozapadnoj Nigeriji i seže u Benin i Togo; ukupno se više od 40 milijuna ljudi izjašnjava kao Yoruba.
Povijesna središta bila su kraljevstvo Ife (oko 1200. do 1420.) kao najstarija yoruba državna tvorevina i kasnije carstvo Oyo, koje je od 14. do 19. stoljeća vojno i gospodarski dominiralo regijom. Ile-Ife se u yoruba kozmogoniji smatra mjestom postanka i ljudske vrste, a njegov vladar do danas nosi titulu Ooni. Postoje snažne kulturne i umjetničke veze sa susjednim kraljevstvom Benin.
Tri sile ustrojavaju svijet bogova Yoruba naroda: najviše biće Olodumare, posredničke orishe i preci kulta Egungun. Ifa proricanje svećenika babalawo i danas održava to znanje živim.
Olodumare, poznat i kao Olorun, smatra se najvišim bićem yoruba kozmologije i izvorom životne snage Àṣẹ; religiolog Bolaji Idowu taj odnos je opisao kao „difuzni monoteizam”. Orishe, poznate i kao Irunmọlẹ, božanstva su posrednici koje šalje Olodumare, a nisu samostalni stvoritelji. Njihov broj se u usmenoj predaji tradicionalno navodi kao „četiristo i jedan”, izraz koji označava nemogućnost potpunog obuhvata tog znanja, dok druga brojanja spominju četiristo, sedamsto ili više.
Orishe se često razlikuju po „hladnom” i „vrućem” temperamentu, odnosno mirne, svijetle likove nasuprot energičnim božanstvima kao što je Shango. Među najpoznatijima su morska majka Yemoja, riječna božica Oshun, gromovni bog Shango i božica oluje Oya.
Ifa je sustav proricanja naroda Yoruba, nazvan po božanstvu Orunmili, nadležnom za mudrost i sudbinu. Babalawo, „otac tajni”, ispituje proročište pomoću šesnaest palminih orašaca (ikin) ili lanca (opele) te tako utvrđuje jedan od šesnaest temeljnih odua, koji se povezuju u ukupno 256 kombinacija odua. Svakom oduu pripada mnoštvo usmeno predanih stihova (ese Ifa), iz kojih babalawo izvodi savjet, mit i preporuku za djelovanje.
UNESCO je 2005. proglasio Ifa proricanje remek-djelom usmene i nematerijalne baštine čovječanstva, a 2008. uvršteno je na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine. Učenjak Wande Abimbola, sam babalawo i dugogodišnji Awise Agbaye, vrhovni govornik Ife, ubraja se među najvažnije prenositelje tog znanja u 20. i 21. stoljeću.
Egungun označava i maskirane plesače i zajedničku silu predaka koja se kroz njih vraća u zajednicu živih. Umjetno slojevito izrađene odjevne maske u potpunosti prekrivaju nositelja, a njegov nastup smatra se izravnom prisutnošću preminulih.
Kult Egungun ima funkciju ritualnog čišćenja, moralne kontrole i prenošenja poruka i blagoslova predaka; najrašireniji je u jugozapadnoj Nigeriji, primjerice u Ibadanu i Ogbomošu, ali se javlja i u dijaspori, posebno na brazilskom otoku Itaparica. Religiologijski se Egungun ubraja među središnje kultove predaka Zapadne Afrike.
Yoruba su jedan od velikih naroda zapadne Afrike, više od 40 milijuna ljudi, uglavnom na jugozapadu Nigerije te u Beninu i Togu. Govore jorubskim jezikom i njihova povijest seže do kraljevstava Ife i Oyo.
Ifa je sustav divinacije naroda Yoruba, nazvan po božanstvu Orunmili. Svećenici babalawo ispituju proročište palminim orasima ili lancem opele te tumače odgovor pomoću šesnaest osnovnih odua i njihovih stihova. Godine 2008. UNESCO je Ifu proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom.
Orише su božanstva i oboženi preci koji se smatraju posrednicima između najvišeg bića Olodumarea i ljudi. Poznati su, među ostalima, morska majka Yemoja, riječna božica Oshun i bog groma Shango.
Transatlantskom trgovinom robljem kult orisha od 16. stoljeća dospio je na Kubu, u Brazil i druge dijelove Amerike. Tamo su se orише pod pritiskom kolonijalnih gospodara povezali s katoličkim svecima, iz čega su nastali santería i candomblé.
Transatlantskom trgovinom robljem između 16. i 19. stoljeća milijuni Yoruba odvedeni su u Ameriku i sa sobom su donijeli kult orisha. Pod pritiskom katoličkih kolonijalnih gospodara orише su se izvana povezali s katoličkim svecima, na Kubi kao santería (Regla de Ocha), u Brazilu kao candomblé, na Trinidadu kao samostalna religija orisha.
Yemoja izjednačena je s Djevicom od Regle, Oshun s Virgen de la Caridad, Shango sa svetom Barbarom, a Oya sa svetom Terezom. Broj inicijiranih u ovim tradicijama danas se procjenjuje na visoke stotine tisuća, a povjesničar umjetnosti Robert Farris Thompson njihovu zajedničku estetiku opisao je kao „Flash of the Spirit”.
Šareni nizovi perli (ileke), čija kombinacija boja odgovara pripadajućem orishi, ubrajaju se među najuočljivije osobne zaštitne predmete jorubske tradicije. Kaurijeve školjke služe i kao platežno sredstvo i kao predmet za proricanje i nakit, a drvena ploča za Ifu i štapić za kucanje iroke središnji su predmeti Ifa-divinacije.
Svetišta pojedinih orisha sadrže statue, posude i alate, poput Shangove dvostruke sjekire ili morske posude boga Olokuna, koji kao gospodar dubina oceana simbolizira bogatstvo. Žrtveni prinosi u obliku hrane, palminog ulja i životinja prema predaji trebaju osigurati naklonost božanstava, a razrađene egungun-odore same se smatraju nositeljima zaštite predaka.
Od 19. stoljeća kršćanska i islamska misija sve su intenzivnije djelovale na području Yoruba, a kolonijalna uprava i školski sustav potisnuli su kult orisha, ali ga nisu iskorijenili. Mnogi Yoruba danas prakticiraju kršćanstvo ili islam uz, paralelno s ili u mješavini sa štovanjem pojedinih orisha i predaka.
Od druge polovice 20. stoljeća znanstvenici kao Wande Abimbola i William Bascom, kao i međunarodne svečanosti poput godišnjeg festivala Osun-Osogbo u šumi Osogbo, koja je od 2005. na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, doprinijeli su vidljivoj revitalizaciji. U američkoj dijaspori santería i candomblé i danas rastu kao samostalne, žive religije.
Yoruba žive na jugozapadu Nigerije te u susjednim područjima Benina i Toga, a njihovo se središnje područje često naziva Yorubaland. Politički Yoruba nikada nisu bili ujedinjeni u jedno jedinstveno kraljevstvo, već su bili podijeljeni u brojna kraljevstva, među njima Ife, Oyo, Ijebu, Egba, Ekiti i Ondo, od kojih je svako imalo svoju dinastiju i lokalne oblike kulta.
Ta politička raznolikost odražava se i u religiji. Iako se Ile-Ife općenito štuje kao mjesto podrijetla stvaranja, koji orише imaju posebno značenje u kojem gradu ili obitelji znatno se razlikuje. Neki gradovi povezani su prije svega s jednim božanstvom, primjerice Osogbo s riječnom božicom Oshun, dok drugi njeguju širi panteon.
Različita je i nositeljica kulta, mnoga štovanja orisha vezana su na određene rodovske linije i svećeničke obitelji koje znanje i obrede prenose kroz generacije. Uopćavajuće tvrdnje o „toj” jorubskoj religiji stoga zataškavaju znatnu unutarnju raznolikost među regijama i linijama.
Zajedničko je većini skupina shvaćanje najvišeg, dalekog bića imenom Olodumare, štovanje posredničkih orisha, središnja ulogа Ifa-divinacije i važnost predaka u egungun-kultu. I ti zajednički elementi regionalno su različito izraženi i u izvorima nejednako dobro dokumentirani.
Najpoznatiji religijski sustav Yoruba naroda je Ifa, sustav divinacije nazvan po božanstvu Orunmili, zaduženom za mudrost, sudbinu i znanje. Temelji se na korpusu od šesnaest osnovnih znakova (Odu Meji), koji se međusobno kombiniraju u ukupno 256 Odu.
Babalawo, „otac tajni”, koristi Ifa divinaciju na dva načina. S jedne strane baca šesnaest palminih orašića (ikin) ili manipulira lancem od osam članaka (opele) da bi utvrdio jedan od Odu. S druge strane, uz taj Odu izgovara odgovarajuće, usmeno predane stihove (ese Ifa), kojih postoje tisuće i iz kojih se izvode savjeti, mit i preporuke za djelovanje.
Kozmologija Yoruba naroda poznaje najviše, obično se izravno ne prizivano biće Olodumare kao izvor životne snage Àṣẹ. Između njega i ljudi posreduju Orisha, čiji broj usmena predaja navodi kao „četiristo i jedan”, izraz koji upućuje na nedovršivost tog znanja.
Zasvjedočena su, među drugima, morska božanstva kao Yemoja i Olokun, riječna božica Oshun, vremenska božanstva kao Shango i Oya, božanstva divljine i vatre kao Aganju te duhovi stabala i šume kao Iroko, Aroni i Aja. I koncept Abiku, ponavljano umiruće duhovne djece, pripada tom slojevitom panteonu, kao i mrtvi i preci, koji u kultu Egungun imaju svoje vlastito, javno vidljivo mjesto.
O točnoj sustavnosti tog panteona u znanosti ne postoji potpuna suglasnost, jer usmena predaja varira od regije do regije, a pisani izvori počinju tek s kolonijalnim razdobljem. Sačuvani Ifa stihovi i terensko istraživanje 20. stoljeća ipak su bogat, iako ne konačno protumačen izvor.
Pisana predaja o religiji Yoruba naroda počinje razmjerno kasno i najprije potječe uglavnom izvana. U 19. stoljeću kršćanski misionari, među njima i anglikanski biskup Samuel Ajayi Crowther, koji je potjecao iz obitelji oslobođenih robova, napisali su prve opise jezika i kulture Yoruba naroda, često s misionarskim ciljem.
U 20. stoljeću pridružili su se etnografski terenski istraživači. Američki antropolog William Bascom sustavno je istraživao Ifa divinaciju i njezinu socijalnu strukturu tijekom 1930-ih i 1950-ih godina, a njegovi zapisi do danas ubrajaju se među najvažnije izvore. Paralelno je nastala vlastita znanstvena tradicija Yoruba naroda, koja je pristup izvana dopunila i ispravila.
Središnja je figura Wande Abimbola, koji je i sam obučeni Babalawo i dugogodišnji Awise Agbaye, vrhovni glasnogovornik Ifa tradicije u svijetu, a koji je objavio opsežne zbirke Ifa stihova (ese Ifa) na jeziku Yoruba i u engleskom prijevodu. Teolog J. Omosade Awolalu također je značajno doprinio religiologijskom istraživanju radovima o vjerovanju, žrtvi i ritualu.
Vlastitu vrstu izvora predstavlja usmeno pjesništvo samo, Ifa stihovi, hvalospjevi (oriki) i poslovice, koji se prenose kroz svećeničke loze. Nisu u strožem smislu povijesno fiksirani, već se svakim izgovaranjem iznova aktualiziraju, što otežava njihovo religijskopovijesno vrednovanje, ali istovremeno čini njihovu živost.
Za umjetničku i materijalnu stranu religije važno je umjetničkopovijesno istraživanje, primjerice radovi Roberta Farrisa Thompsona o estetici obožavanja Orisha u zapadnoj Africi i u američkoj dijaspori. Istraživači općenito upozoravaju da svaki cjelovit prikaz religije Yoruba naroda mora uzeti u obzir regionalnu i povijesnu raznolikost izvora.
Povijest religije Yoruba naroda tijesno je povezana s transatlantskom trgovinom robovima. Između 16. i 19. stoljeća milijuni ljudi otet je iz zemlje Yoruba i susjednih regija te odveden u Ameriku, mnogi od njih sa sobom su donijeli kult Orisha, Ifa divinaciju i obožavanje Egungun.
Pod pritiskom katoličkog kolonijalnog poretka na Kubi, u Brazilu i drugim regijama, otvoreno prakticiranje afričkih religija često je bilo zabranjeno. Robovi su zato svoje Orisha izvana povezali s katoličkim svecima, primjerice Yemoju s Djevicom od Regle, Oshun s Virgen de la Caridad, Shango sa svetom Barbarom. Tako su nastali Santería (Regla de Ocha) na Kubi, Candomblé u Brazilu i srodne tradicije na Trinidadu i u drugim regijama.
U samoj zemlji Yoruba u 19. stoljeću počela je intenzivna kršćanska i islamska misija, potpomognuta britanskom kolonijalnom upravom i njezinim školskim sustavom. Obožavanje Orisha na mnogim mjestima je potisnuto, ali je, često paralelno s kršćanstvom ili islamom, opstalo u obiteljskim i lokalnim kultovima.
U 20. stoljeću nigerijski učenjaci, prije svih Wande Abimbola, doprinijeli su znanstvenom i kulturnom vrednovanju Ifa tradicije, među ostalim i međunarodnim priznanjem kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a 2005. godine.
U američkoj dijaspori Santería i Candomblé su u 20. i 21. stoljeću izrasli u samostalne religije koje se aktivno prakticiraju na Kubi, u Brazilu, SAD-u i drugim zemljama, s pretpostavljeno više milijuna sljedbenika.
O nestanku religije Orisha, dakle, ne može se govoriti. Ona je danas kako u Nigeriji, primjerice na godišnjem festivalu Osun-Osogbo, tako i u svjetskoj dijaspori živa, promjenjiva religijska praksa, čije znanstveno istraživanje neprestano otkriva nove aspekte.
Zapadnoafrički kult Orisha povezuje obožavanje predaka, žrtvene darove i Ifa divinaciju u samostalnu praksu zaštite doma i obitelji, dok praksa Babalawo poznata kao Ifa divinacija i danas traži savjet u pitanjima zdravlja, posla i odnosa.
Srodni ključni pojmovi: Orisha Ifa Babalawo Olodumare Egungun Yemoja Shango Oshun Ile-Ife Santería Candomblé.
Yorubska tradicija poznaje šarene perlene ogrlice (ileke) posvećene pojedinim orišama, kaurijeve školjke kao predmet za proricanje i ukras, izrezbarenu Ifa ploču babalawa te umjetnički slojevite egungun odore kao vidljive nositelje zaštite predaka; u američkoj dijaspori tome se pridružuju šarene perle i sveti likovi santeríe i candomblé, usporedivi sa zaštitnim kamenjem i tamjanom drugih kultura. Pregled zaštitnih predmeta različitih tradicija nudi Kompas zaštite.
iWell Guard uklapa se u tu kulturnopovijesnu liniju nosivih zaštitnih predmeta, u suvremenoj materijalnoj arhitekturi, izrađen u Njemačkoj. 41 razina, pravo zlato, platina, srebro. Pravo povrata u 30 dana.
Osobna iskustva mogu se razlikovati. Nije medicinski proizvod. Nema obećanja izlječenja.
Srodna bića

Qalupalik, zelenokožno morsko biće Inuita koje otima djecu ispod leda. Podrijetlo, odgojna funkci...

Wutou-gui, bezglavi duh pogubljenog čovjeka u Kini. Podrijetlo iz kaznenih pogubljenja, potraga z...

Draugr je klasični oživjeli mrtvac starosjevernonordijske tradicije. Pokojnik se vraća iz svog gr...

Crni čarobnjak, stvoritelj zombija i prokletstava: suprotnost dobrom houngan svećeniku u haićansk...

Ala, južnoslavenski demon oluje i tuče. Podrijetlo, borba sa zmajem i religijsko-znanstvena klasi...

Enji (Zjarri, I Verbti), rekonstruirani bog vatre albanske predaje. Podrijetlo, kult ognjišta i u...