Anđeo mudrosti i božanske svjetlosti u židovsko-mističnoj i apokrifnoj tradiciji.
Tip: Arkanđeo, čuvar vatre, mudrac i vidovnjak Tradicija: Judaizam (Henohova apokalipsa, Sefer Hechalot), kršćanstvo (4. Ezra), zapadna angelologija Funkcija: Mudrost, prosvjetljenje, razotkrivanje zaslijepljenosti, transformativna vatra Glavni atributi/simboli: Zlatna ili crvena vatra, plameni mač, kalež mudrosti Rasprostranjenost: Posebno u apokrifnim tekstovima, židovska mistika, zapadne ezoterične škole
Uriel (Uriyel, „Bog je moja vatra“ ili „Bog je moja svjetlost“) javlja se u apokrifnim spisima i apokrifnim tekstovima kao što su Henohova apokalipsa i 4. Ezra. U Henohovoj apokalipsi Uriel je anđeo koji vlada nad paklom i pokazuje ljudima Božje vage pravde.
U kabalističkim sustavima Uriel se često pripisuje sefiri Chokmah (Mudrost) ili Gevurah (Snaga/Strogost). Zapadna angelologija uzdigla je Uriela na razinu četiri najviša arkanđela (zajedno s Mihaelom, Gabrielom i Rafaelom). Teozofske i ezoterične škole naglašavaju Urielovu ulogu otvarača trećeg oka i donositelja prosvjetljenja.
Apokrifni izvori: Henohova knjiga (1 Henoh), 4. Ezra, Pseudo-Dionizije Areopagit (kršćanska angelologija). Talmud i Sefer Hechalot spominju Uriela među arkanđelima merkabske mistike. Kršćanska umjetnička tradicija prikazivala je Uriela rjeđe nego Mihaela ili Gabriela, ali prepoznatljivo s vatrom ili kaležom.
Moderna ezoterična literatura, posebno u zapadnoj duhovnosti, ponovno je otkrila Uriela kao arkanđela mudrosti i unutarnjeg prosvjetljenja.
Uriel (hebrejski Uri’el, „Bog je moja svjetlost“) ne javlja se u protestantskom ni židovskom biblijskom kanonu, ali se javlja u međuzavjetnoj apokaliptici. U 4. knjizi Ezre (Apokrifi) on je anđeo koji Ezri otkriva nadolazeće događaje; u 1. Henohovoj knjizi jedan je od četiri ili sedam arkanđela i čuvar nad nebeskim svodom i zvijezdama.
Istočnopravoslavna i koptska tradicija ubrajaju ga među četiri ili sedam arkanđela; katolička tradicija ga je 745. godine na rimskoj sinodi proglasila nekanonskim, ali ga u pučkoj religioznosti nikada potpuno nije napustila.
Uriel se prikazuje kao blistavo, intenzivno biće svjetlosti u zlatnim ili crveno-zlatnim odorama ili plamenoj svjetlosnoj tvari. Njegova je boja sjajno zlato ili sjajno crveno-zlato, ponekad protkano bijelom, čistom svjetlošću. Nosi kalež (mudrosti) ili plameni mač.
Ponekad se prikazuje s knjigom ili pločama s natpisima, knjigom mudrosti. Krila od zlatnog plamena okružuju ga. Energetski Uriel djeluje intenzivno, prodorno i razjašnjavajuće, kao izravna sunčeva svjetlost na maglu ili alkemijska vatra. Njegova prisutnost spaljuje ono što nije istinito i otkriva ono bitno.
Uriel je anđeo prosvjetljenja i istine. Gdje se Mihael bori mačem, Rafael liječi a Gabriel navješćuje, Uriel pokazuje samu istinu. On razotkriva zaslijepljenost, samozavaravanje i nesvjesne obrasce.
Uriel simbolizira unutarnju vatru spoznaje, ne hladan intelekt, već živu, transformativnu mudrost koja gori. U psihološkim pojmovima Uriel utjelovljuje najviše svjesnost i sposobnost da se stvarnost vidi kakva jest. Njegova zlatna energija pali unutarnje svjetlosno tijelo i aktivira treće oko.
U židovskoj anđelskoj magiji Uriel je anđeo juga (u nekim školama, u drugima obrnuto u odnosu na Mihaela), Zemlje i sfere Malkut ili Geburah. U modernoj tradiciji svjetlosnih radnika često se povezuje s mudrošću, duhovnom jasnošću i elementom Zemlje.
U zapadnoj obredovnoj magiji Zlatne zore on je arkanđeo sjevera i Zemlje. Ikonografska tradicija često ga prikazuje sa svitkom ili knjigom, kao glasnika božanske mudrosti i prosvjetljenja razuma.
U iWell Guard se Uriel zaziva radi primanja dubinske mudrosti i otkrivanja slijepih točaka. Jedna praksa jest zapaliti zlatnu ili crvenu svijeću i zamoliti Uriela da otvori oči srca.
Urielov oganj se vizualizira kako spaljuje stare, blokirajuće obrasce i stvara prostor za nove spoznaje. Uriel posebno pomaže kada se osoba osjeća „zaglavljenom” ili paraliziranom zbrkom. Njegov plamen donosi jasnost bez boli, transformativnu vatru koja izgrađuje, a ne razara. Uriel je čuvar dublje istine samoga iWell-Guard-polja.
Kao i Rafael, Uriel nije izričito naveden u iWell-Guard-mantri, ali je implicitno obuhvaćen kao jedan od četiri zapadna arkanđela tradicije Križa svjetlosti. U proširenoj vizualizaciji zaštite može se zazivati kao zapadna zaštitna sila (u pridruživanju Zlatne zore) ili kao zaštitna instanca zemljanog sloja. Konstelacija četiri arkanđela Mihael-Gabriel-Rafael-Uriel čini standardni ritualno-magijski oblik anđeoskog zazivanja u zapadnom ezoterijskom korpusu.
Za razliku od Mihaela i Gabriela, Uriel se ne spominje poimenično u kanonu hebrejske Biblije i Novog zavjeta. Svoj značaj zahvaljuje gotovo isključivo apokrifnoj i pseudepigrafskoj literaturi antičkog judaizma. Najvažniji izvor je etiopska Knjiga Henokova, koja je nastajala u više slojeva između trećeg stoljeća prije Krista i prvog stoljeća poslije Krista.
U Prvoj knjizi Henokovoj Uriel pripada skupini od četiri ili sedam arkanđela koji stoje pred Božjim prijestoljem. Tamo se javlja kao anđeo koji Henoka provodi kroz kozmičke regije i objašnjava mu zakone zvijezda, kretanje Sunca i Mjeseca te poredak godišnjih doba.
U astronomskim poglavljima Knjige Henokove Uriel je učitelj kalendara. Ta povezanost sa svjetlom, nebeskom mehanikom i prenošenjem znanja trajno obilježava njegov profil.
Četvrta knjiga Ezrina, židovska apokalipsa iz kasnog prvog stoljeća, daje Urielu još jednu karakterističnu ulogu. Tamo je on anđeo koji odgovara vidiocu Ezri i uči ga o granicama ljudske spoznaje.
Uriel Ezri postavlja nerješive zagonetke da bi mu pokazao da čovjek ne može dokučiti Božje putove.
Istraživanja ističu da Urielovo ime, koje se može protumačiti kao Božje svjetlo ili Božja vatra, dobro odgovara tim funkcijama.
U raznim popisima anđela u pseudepigrafskoj literaturi ipak variraju redoslijed i čak sastav skupine arkanđela. Uriel nije zastupljen u svim popisima, što pokazuje da anđelska hijerarhija antičkog judaizma nije bila čvrst sustav.
Poštovanje Uriela u kršćanskoj tradiciji bilo je neusklađeno. Dok su se Mihael, Gabriel i Rafael mogli osloniti na biblijske temelje, Urielu je ta kanonska osnova nedostajala. To je dovelo do crkvenih sporova o pitanju koja se anđelska imena uopće mogu spominjati u bogoslužju.
Rimska sinoda pod papom Zaharijom godine 745. bavila se poštovanjem anđela koji se ne spominju u Pismu. Prema predaji, potvrđena su kao dopuštena samo tri biblijski posvjedočena arkanđela.
Uriel i druga anđelska imena koja su bila u opticaju u apokrifnim spisima bili su odbačeni, jer se prema stajalištu sinode iza nekih od tih imena mogli kriti ne stvarni anđeli, već možda demoni. Ta oprezna praksa dugo je obilježavala zapadnu Crkvu.
Unatoč tome, poštovanje Uriela opstalo je u različitim strujanjima. U etiopskoj pravoslavnoj Crkvi, čiji kanon uključuje Knjigu Henokovu, Uriel ima čvrsto mjesto. Spominje se i u koptskoj tradiciji te u dijelovima istočnokršćanske predaje.
U zapadnoj narodnoj pobožnosti Uriel se također održao, primjerice u molitvama i u ikonografiji, bez da je stekao službeni liturgijski status.
U anglikanskom području i u ezoteričnoj tradiciji ranoga novog vijeka Uriel je stekao dodatno značenje. John Dee, učenjak i savjetnik na dvoru Elizabete I., naveo je Uriela kao jednog od anđela svojih viđenja.
Time je Uriel djelomično prešao iz teologije u magiju i hermetičku književnost. Religijska znanost u tom prijelazu vidi primjer toga kako lik koji Crkva nije u potpunosti priznala nastavlja živjeti upravo na rubovima pobožnosti.
U likovnoj umjetnosti Uriela je teško jednoznačno prepoznati, jer mu nisu pridružena čvrsta obilježja. Kad se ipak prikazuje s imenom, često nosi plamen, knjigu ili svitak, što upućuje na njegove funkcije anđela svjetlosti i znanja.
Ponekad mu se pripisuje i mač, jer ga jedna tradicija poistovjećuje s kerubinom koji, prema Knjizi Postanka, čuva ulaz u vrt Edenski. Ta identifikacija je, međutim, kasnije tumačenje i nema temelj u samom biblijskom tekstu.
U književnosti je Uriel svoj najutjecajniji oblik zadobio u epu Johna Miltona Paradise Lost iz 1667. godine. Milton Uriela prikazuje kao vladara Sunca i najoštrije oko na nebu, koje ipak biva prevareno kada se Sotona, prerušen u nedužnog anđela, spušta na Zemlju.
Miltonov Uriel povezao je starije astronomsko naslijeđe Knjige Henokove s književnom karakterizacijom koja je snažno utjecala na kasniju sliku ovog lika.
U suvremenoj ezoterici, posebno u tradiciji Hermetičkog reda Zlatne zore krajem 19. stoljeća, Uriel je pridružen jednoj od četiri strane svijeta i jednom od četiri elementa, najčešće sjeveru i zemlji.
Ta sustavizacija novovjekovna je konstrukcija i nema temelja u antičkim izvorima, u kojima Uriel nije povezan sa zemljom, nego upravo sa svjetlom i nebom.
Suvremena literatura o anđelima i strujanja religijskog samotumačenja često Uriela prikazuju kao anđela mudrosti ili unutarnje prosvijetljenosti.
Sa religijskoznanstvenog gledišta treba imati na umu da ove pripisane osobine proizlaze iz suvremenih potreba i znatno se udaljavaju od povijesnih izvora. Onima koji žele usporediti predodžbe o anđelima, kod Mihaela i arkanđela Gabriela nalaze se kanonski bolje posvjedočeni likovi.
Ime Uriel teoforska je tvorba, dakle ime koje sadrži element vezan uz Boga. Sastoji se od hebrejskog dijela koji znači svjetlo ili vatra i uobičajenog završetka koji označava Boga, a koji se javlja i u imenima kao što su Mihael, Gabriel i Rafael. Uobičajeni prijevod glasi Božje svjetlo ili Božja vatra.
Ta dvoznačnost između svjetla i vatre nije slučajna, nego odgovara rasponu značenja hebrejske riječi na kojoj se ime temelji, a koja može nositi oba značenja. Znanstvenici u tome vide razlog zašto se Uriel u izvorima pojavljuje i kao donositelj svjetla i učitelj nebeskog poretka, a povremeno i kao kažnjavajući, ognjeni anđeo.
U raznim rukopisima i prijevodima pisanje imena znatno varira. U grčkom i latinskom području javljaju se oblici kao Ouriel, a u slavenskim predajama Henokove knjige nailazimo na dodatne varijante.
U nekim popisima anđela Uriel se zamjenjuje ili izjednačuje s drugim anđelskim imenima, primjerice s Fanuelom ili Sarielom. Ta nesigurnost pokazuje da imena nekanonskih anđela nisu bila strogo utvrđena, nego su se u predaji mijenjala.
Zanimljivo je da je kabalistička tradicija srednjovjekovnog židovstva djelomično nastavila liniju Uriela i dala mu mjesto u svojim složenim anđelskim sustavima, opet s promjenjivim položajem. Znanstvena procjena glasi da ime Uriel manje označava jasno određenu osobu, a više skup funkcija koje se okupljaju oko predodžbe o božanskom svjetlu i nebeskom znanju.
Uriel (hebrejski Ori-el, Božje svjetlo ili Svjetlo Božje) jedan je od četiri (ponekad sedam) arkanđela židovsko-kršćanske tradicije, uz Mihaela, Gabriela i Rafaela.
Za razliku od ostale trojice, Uriel se u hebrejskom biblijskom kanonu ne spominje po imenu; prvi put se javlja u apokrifnoj Četvrtoj knjizi Ezrinoj i u etiopskoj Henokovoj knjizi. U pravoslavnoj tradiciji jedan je od sedam arkanđela, zaštitnik svjetla, mudrosti, prosvjetljenja i proročke vizije.
U zapadnoj anđeoskoj ezoteriji Uriel je arkanđeo prosvjetljenja i mudrosti, najčešće prikazan s plamenom ili otvorenom knjigom. Pripisuje mu se element zemlje (u drugim tradicijama vatra), boja zlatna ili rubin-crvena, a kao strana svijeta sjever.
Uriel se smatra zaštitnikom proročkog nadahnuća, prirodnih znanosti i praktične mudrosti. U židovskoj mistici Uriel je jedan od četiri anđela Šekine (Božje prisutnosti), koji čuvaju vječno svjetlo.
Srodna bića

Arkanđel Gabriel donosi božanske poruke i unutarnju jasnost. Otkrijte njegovo značenje u ezoterič...

Arhonti su u gnosticizmu kozmički vladari. Upoznajte antičku teologiju i moderna ezoterijska tuma...

Reptiloidi u teorijama zavjere: podrijetlo kod Davida Ickea, kritika svjetonazora i utjecaja te u...

Predaja o Geniju seže duboko u povijest Rima, s dokumentacijom od 1. stoljeća.

Jibril, arhanđeo islamske tradicije i pismeno posvjedočen već stoljećima: anđeo objave Kur'ana, p...

Asbuiga je u burjatskom šamanizmu duh zaštitnik konja i pomoćni duh iskusnih šamana. Prikaz s izv...